Život je kao Heavy-metal

'Izumitelji – krvnici naroda' ilti Global warming...

Godine 1803. u Engleskoj je živio jedan čovjek, dosta inteligentan, no malo lijen. No, kako je još uvijek živio kod mame, a cura mu je živjela na drugoj strani rijeke, odlučio je izbjeći stalno hodanje preko mosta i natrag 'over and over again'. Jednog je dana u veljači htio je svojoj voljenoj odnijeti kuhanog kukuruza, pa kako mu je bio pretežak odlučio je ga umjesto preko mosta prenjeti malim čamcem. Čim je lonac sa kuhanim kukuruzom iz kojeg je izlazila para položio u čamac sinula mu je ideja, ideja koja je poprimila tolike razmjere u ljudskoj povijesti da si to jadan Fulton nije mogao niti zamisliti. Danas, 205 godina kasnije, ljudi umiru na cesti, pečući jaja na oko na betonu...

Godine 2008. u Hrvatskoj živim ja, kakav god bio, tu sam. Dok hodam pješke cestom, sav mokar od znoja jer me je sunce prži dođem kući, brzo bježim pod tuš da bih čim uspješnije izbjegao lokalnu dehidraciju tijela; preko internta naručujem kreme za kožu sa zaštitnim faktorom 50; hladim vodu u zamrzivaču u koji se prije spavanja na 5 minuta legnem da bih ohladio tijelo i pripremio za vruću noć; bojim se otići na more zbog svakakvih najava raka kože koji najčesće dobije skupina ljudi svijetle puti u koju ja spadam itd. A sve to zbog jednog napretka, jedne prekretnice koja je bila nepromišljena i kod njena stvaranja se nije gledao u budućnost već u prošlost, sa onim poznatim stavom: 'Bit će bolje nego što je bilo prije', no niko nije razmišljao što će biti poslije...

Parni stroj, parni brod sve je to moralo loše završiti, odnosno dovesti do upotrebe nafte. U toj fatalnoj industrijskoj revoluciji su si ljudi zadali cilj, olakšati čovječanstvu život, no ne razumijem kako meni sad globalno zatopljenje pomaže. Prije zadavanja cilja svakako treba gledati što će se desiti kad se taj cilj ostvari, odnosno, čemu će ostvarenje tog cilja biti uzrok, ukratko: razmišljati drugoročno; misliti ne samo na poboljšenje života svoje generacije već života i narednih generacija. Jedino ćemo tako dokazati našu humanost kojom se preko na preko hvalimo...

Možda bismo trebali ostati konzervativni i probati ne stalno napredovati, jer nije svaki napredak koji je dobar po definiciji istovremeno i djelotvoran po praksi. Što se može vidjeti po mnogim primjerima iz svakodnevnice te primjerima iz proslošti kao što su neki ratovi vođeni zbog ideologija koje bi bile dobre samo prvog dana; zbog nedugoročnog razmišljanja pojedinaca, pa tako i mase. No, bilo kako bilo, za svaki izum koji je izumimo danas se moramo nadati da će mu se za 100 godina ljudi diviti, a ne ga pljuvati (zbog stvari do kojih je baš taj naš izum doveo)...

Just think about it...

( P.S. KissiČ, liziČ, pozziČ svima i meni također. )

objavio ironpriest u 29. svibanj 2008 19:52:12