Život je kao Heavy-metal

'Like a rolling stone' iliti Savršenstvo...

Oduvijek samo volio igrati biljar, čista matematika, čista logika. Biljar je dio života, no biljar nije život. Živjeti biljar znači biti taj štap, odnosno biti komad drveta koji služi samo za napucavanje loptica, jedne u drugu, sve dok ih se sve ne pospremu u odgovarajuće rupe. Živjeti biljar znači razmišljati samo o toj igri, sve što god postoji povezati upravo sa biljarem. Živjeti biljar znači živjeti za usavršavanje tehnike biljara, znači doći do točke čistog savršenstva, pa makar to bilo samo jednoj u igri. A što kad se dođe do toga? Dal' tvoj život sad gubi smisao, jer zanimljiv je jedino napredak, a što kad napredak više nije moguć? Ostaneš sam jer znaš da dalje, više i bolje ne može(š); igra više nikad nije ista jer znaš da te igranje satima ne može unaprijediti, nego služi samo za trošenje svog vremena...

Uvijek sam se bojao odrastanja, postati velik i prestati rasti. Prestati rasti automatski znači i da više nikada neću prerasti svoje najdraže hlaće ili tenisice, no prestati rasti znači i doći do točke u životu u kojoj se moraš prestati nadati da ćeš jednog dana biti zdraviji, viši, jači ili veći od svoga rivala, što ti odmah oduzima pravo da kad pogledaš u ogledalo vidiš ružnu osobu kažeš: 'Poljepšat ću se s vremenom'. Prestati rasti znači i smanjiti, pa čak i zaustaviti napredak. Prestati rasti znači prestati ovisiti, jer to znači da sam ja već veliki dečko i moram postati samostalan. Prestati rasti znači postati savršen, koliko ti je to određeno. Nikad nisam htio odrasti, baš kao Petar Pan, htio sam zauvijek biti dijete i imati mogućnost napredka u svemu...

Nikad nisam razumio ljude koji teže savršenstvu, takozvane ili samoprozvane perfekcioniste. Žele doći do savršenstva, razumijem i zašto, no što ako se dođe do te točke, do savršenstva? Čovjek se više ne veseli, jer čovjek ne voli da u nečemu pada, odnosno unazađuje, a kad se netko usavrši onda mu ne preostaje ništa drugo osim se s vremenom unazaditi. Svaki dobar rezultat postaje normalna stvar, no s vremenom dođe loš rezultat, koji postaje takvo razočaranje da tog 'savršenog' toliko iznenadi u negativnom smilsu da će svaki naredni rezultat biti sve lošiji i lošiji, sve dok i sam 'savršeni' ne shvati da nema smisla tražiti savršenstvo. Možda je savršenstvo najveće zlo našeg vremena, odnosno traganje za njim. Naime, svi su se veliki ratovi i bitke vodili/e zbog nade u savršenstvo države/carstva, bez razmišljanja što će se dogoditi ako ta država/carstvo stvarno postane savršeno...

Sva sreća, I'm still rolling like a rolling stone...

objavio ironpriest u 16. svibanj 2008 20:36:31